Stari grad Maglaj proglašen je 2005. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Utvrda je jedna od najljepših i najbolje očuvanih u našoj zemlji. Nalazi se na koordinatama: N 44°32'38ʺ E 18°06'09ʺ na nadmorskoj visini od 210 metara.
Kao srednjovjekovna utvrda, Maglaj se prvi put spominje 18.9.1408. u povelji ugarskog kralja Sigismunda “sub castronostro Maglaj” (“pod našom utvrdom Maglaj”). Iako nastala u XIV stoljeću da bi služila obrani Bosanskog kraljevstva, tek u doba Osmanlija tvrđava dobiva svoj konačan oblik.
Uprkos svom nepristupačnom položaju, kulama, zidinama i topovima, tvrđava je u nekoliko navrata nakratko osvajana. Prvi put kod napada Eugena Savojskog, zatim 100 godina kasnije kad su njeni branioci otvorili kapije austro-ugarskom vojskovođi Laudonu, da bi to učinili i 1850. godine i pred Omer-pašom Latasom.





Grad je podignut na vrletnoj i strmoj magmatskoj stijeni, koja se snažno ističe nad desnom obalom rijeke Bosne. Mada je u svome dugom životu proživjela brojne promjene i prošla kroz više faza izgradnje, maglajska utvrda je u osnovi sačuvala svoje srednjovjekovno jezgro. U samim počecima tvrđava je služila za zaštitu puta koji pružao dolinom rijeke Bosne, a kako se oko grada počelo razvijati i naselje, tako je i tvrđava polako prerastala u centar tadašnje regije.
Maglaj je u XIV i XV stoljeću bio pravi srednjovjekovni grad. Držeći korak s vremenom, to jest prilagođujući se sve jačoj vatri topova, grad se sve više pretvarao u tvrđavu novoga doba. Ipak i dalje je služio svojoj svrsi, prvenstveno kao centar obrane unutarnje sigurnosti, dok nije konačno 1878 godine, izgubivši svaki vojnički značaj, napušten kao vojno-obrambena starina.