Matinski Vis je planina desetak kilometara udaljena od središta grada Žepča. Do planine postoji izgrađen pristupni makadamski put iz sela Vitlaci u dužini 2200 metara. Do sela Vitlaci se može doći kroz selo Ljubnu ili selo Bljuvu. Na istočnoj strani planine, u njenom podnožju, nalaze se sela Papratnica, Ljubna i Ravne, a na zapadnoj strani su sela Kopice, Čobe, Adže i Pire. Najveći vrh je 964 metara nadmorske visine i na samom vrhu je izgrađena drvena kapelica svetog Bernarda, koja je otvorena i može poslužiti kao sklonište ili prostor za odmor. Izgrađen put, blizina gradu i postojeća infrastruktura čine ovu planinu idealnu za razvoj turizma.
Planinarski dom
Planinarski dom je izgrađen na nadmorskoj visini od 826 metara (N 44°28'05ʺ E 17°59'08ʺ, Mekote). Osvjetljava se pomoću solarnih panela, a vodom se snabdijeva iz vlastitog vodovoda i obližnjeg izvora. Raspolaže sa 30 ležaja, smještenih u dvokrevetne, trokrevetne i četverokrevetne sobe. Sobe se zimi zagrijavaju. Kuhinja je opremljena kompletnim posuđem, frižiderom te štednjakom na plin i kruto gorivo. Uz kuhinju je sala za 50 osoba, sa kaminom kojim se zagrijava cijeli dom. Ispred planinarskog doma je prostrana terasa i pečenjara sa kaminom.
Prostor oko planinarskog doma je pogodan za izlete, kampiranje, šetnju, skijanje, biciklizam, organiziranje raznih sportskih igara kao što su nogomet, odbojka i drugo. Tu su i igralište za djecu, adrenalinski park i “zip-line”.
Dobro markiranim stazama se može obilaziti šire područje Matinskog Visa. Sa planinarskih staza pružaju se odlični vidikovci na okolna brda i planine (Mahnjača, Smolin, Tajan, Vranica, Bjelašnica, Ravan planinu s najvišim vrhom Tvrtkovcem, Ozren, Konjuh, Mjevicu, Očauško lice, Borje), kao i na okolna mjesta Žepče, Maglaj, Zavidovići i Teslić. Pored planinarskog doma i kapele, na planini se nalaze još dvije nadstrešnice sa uređenim mjestima za roštilj.
Organiziranim grupama planinara na usluzi je vodička služba Planinarskog društva “Vis” Žepče. Priroda oko doma je bogata šumskom plodovima kao što su razne vrste bobičastog voća i gljiva. Moguće je organizirati branje uz nadzor stručnog osoblja planinarskog društva.
Geologija i hidrologija
U visinskom pogledu Matinski Vis spada u naše niže planine, a u geološkom pogledu je predstavnik tipičnih peridotitsko-serpentinskih planina Dinarida. Geološka struktura i pozicija planine uvjetovali su i njezin planinski reljef, koji ima uglavnom mirnu morfostrukturu bez velikih i naglih uspona i padova, izuzev nešto strmijih strana koje gravitiraju potocima, ali ipak ne prave neprohodne barijere za prolaz ljudi.
U hidrološkom pogledu planina je bogata manjim vodotocima i izvorima. Spajanjem manjih potoka nastaju rječice Matinska Rijeka i rijeka Bljuva koje na svojim vodotocima imaju i par manjih slapova. Na planini nalaze se i 4 manja jezerca od kojih jedno nikada ne presušuje.
U klimatskom pogledu Matinski Vis odlikuje tipična umjerena kontinentalna klima. Čitavo područje ima prosječnu srpanjsku temperaturu oko 23 °C, a siječanjsku oko 0 °C, s godišnjom količinom padalina od 800 do 900 mm. Na vrhu je temperature niža za 2 do 3 Celzijeva stupnja. Za razliku od drugih Dinarskih planina ova ne obiluje snijegom, jer je većina padalina u obliku kiše. Inače, Vis i Mahnjača predstavljaju barijeru kretanju atlantske klime koja prodire iz zapadne i sjeverozapadne Bosne na istoku te modificira klimu u dolini Gostovićke rijeke i Krivaje, kao i planine Konjuh. Na samoj planini postoje i veće mikroklimatske razlike, uvjetovane reljefom, osobito u vlažnim dolinama potoka što uvjetuje njihovu specifičnu flornu komponentu.
Flora i fauna
Od šuma uglavnom nalazimo listopadne s bukvom i hrastom kitnjakom u nižim dijelovima, a na samom vrhovima možemo naći i običnu jelu i bor kao predstavnike četinjača. Šume koje rastu uz potoke dosta su bogatije vrstama od drugih dijelova, pa duž potoka Papratnice nalazimo posljednju očuvanu populaciju planinskog brijesta u Bosni i Hercegovini, a tome pridonosi i specifična mikroklima koja ne pogoduje razvoju brijestovih potkornjaka. Istraživanja su pokazala da na ovom području postoje 24 endemske vrste biljaka među kojima je i Crvena lisičina koja raste samo na ovom području.
Fauna Matinskog Visa je raznolika. Od lovne divljači na planini nalazimo srne, divlje svinje i divljeg zeca. Od predatora tu su lisice, jazavci i kune bjelice, dok se vukovi pojavljuju samo u zimskim mjesecima, a u posljednje vrijeme primijećena je i populacija medvjeda. Od ptičjeg svijeta, u lovnu divljač spadaju fazani, jarebice, prepelice, šumske šljuke i druge. Brojne su i ptice sokolovke (stanište je i sivog sokola, skoro izumrle vrste u BiH), kao i sove, od malih ćukova do velike sove ušare. Ovdje živi i 13 vrsta slijepih miševa i preko 100 vrsta leptira. Tople padine planine s golim peridotitsko-serpentinskim stijenama predstavljaju optimalna staništa za poskoka, našu najotrovniju zmiju. On se veoma lako može naći na tim staništima za vrijeme vrelih ljetnih dana te predstavljaju stalnu opasnost za neoprezne.
