Nalazi se u naselju Donji Rakovac, u blizini Maglaja. Prema nekim speleološkim istraživanjima, njena dužina iznosi oko 2.500 metara. Dijeli se na Suhu i Mokru Megaru, ovisno od toga je li potopljena vodom ili ne. Ova pećina je najpoznatiji dio speleološkog kompleksa na izoliranom kraškom području planine Ozren. Nalazi se na lokaciji N 44°35'40ʺ E 18°12'00ʺ, na nadmorskoj visini od 504 metara. Turistička infrastruktura na lokalitetu pećine Megara trenutno nije razvijena.
Mokra Megara je i u Jugoslaviji bila prepoznata kao prirodna vrijednost i 1965 godine je proglašena geomorfološkim spomenikom prirode. Speleološka i geološka istraživanja trebala bi doprinijeti utvrđivanju kategorije zaštite ovoga područja po međunarodnim standardima. Trenutno se ne preporučuje ulazak u špilju bez pratnje obučenih speleologa i adekvatne opreme.
U pećini Megara obitava endemična vrsta bijelog pauka. Dosadašnji znanstveni podaci o Mokroj Megari kažu da je pećina jedino svjetsko stanište kukca Maglajski golemaš, koji se nalazi na Crvenoj listi faune FBiH. Duvalius maglajensis je endemska i ugrožena vrsta kukca iz reda kornjaša (tvrdokrilac), koja je početkom prošlog stoljeća otkrivena u špilji Mokra Megara. Kukac je prvi put ubilježen i opisan 1908 godine u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH, u članku „Novi kukci pećinari iz BiH“ autora Viktora Apfelbecka, velikana europske entomologije (grana zoologije koja proučava kukce), koji je bio kustos entomolog najpoznatije i najstarije muzejske institucije u BiH.
